LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ ANA KARENJINA prepricana lektira

Bilješke o piscu:

Lav Nikolajevič Tolstoj je ruski pisac, jedan od najvećih pisaca

u doba realizma. Rođen je 9. rujna 1828. u mjestu Jasnaja Poljana.

Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati jezik a onda pravo.

Putovao je po zapadnim državama, vratio se vrlo razočaran gradskim

društvom. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem seljaka.

Posvećuje se svojoj obitelji i književnom radu. U publicističkim tekstovima

zagovara preporod društva moralnim usavršavanjem pojedinaca.

Prvi kratki roman izdao je 1863. a zvao se «Kozaks». “Anu Karenjinu” je

napisao izmedu 1875. i 1877. Nakon “Ane Karenjine” napisao je još

nekoliko romana. Bio je jedan od najvećih mislilaca svog doba.

Tolstojev bogati književni rad i ideologija značajno su utjecali na

europskumisao i kniževnost u završnici 19. i na početku 20. stoljeća.

Umro je 20. studenog 1910. g.

 

Tema:

Preljub Ane Karenjine

 

Vrijeme radnje:

70-tih godina 19. stoljeća

 

Mjesto radnje:

Moskva, Petrograd

 

Likovi:

Ana Arkadnjevna Karenjina, Aleksej Aleksanarove Karenjin, Aleksej Kirilovič Vronski, Konstantin Dimitrijevič Levin

 

 

Kratki sadržaj:

Roman govori istodobno o dvije ljubavne priče. Sretan brak Levina

i Kititetragična afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Levin je plemić i

zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti, dok je ona zaljubljena u

Vronskog. Kada je Levin zaprosio Kiti ona ga je odbila, nadajući se da će

Vronski zaprositi nju. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi na

selo. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu, a Kiti zbog

boli i tuge odlazi u inozemstvo na liječenje, gdje stvara nova poznanstva i

oporavlja se od nesretne ljubavi. Nakon povratka u Rusiju Levin ponovo

prosi Kiti, ali ona ovaj put prihvaća. Njihov brak je bio stabilan iako je bilo

povremenih neslaganja. Rađa sina Dimitrija. Levin je nakon vjenčanja

prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao izlaz u vjeri u Boga.

Ana je udana za Alekseja Karenjina. On je državni službenik.

Njihov odnosje korektan, ali bez ljubavi. Nakon bala Vronski je otvoreno

izrekao svoju ljubav Ani. Ona napušta Moskvu, ali Levin je slijedi.

Ana i Levin viđaju se svaki dan i ljudi su počeli širiti glasine.

Aleksej uplašen zbog skandala moli Anu da prikrije vezu, ali ga ona i dalje

nastavlja viđati. Ostaje u drugom stanju i to priopćava Vronskom prije

jedne konjičke utrke. Na putu kući Ana priznaje mužu svoju vezu,

braneći svoju ljubav. Aleksej želi sačuvati svoj brak, ali ne želi da Ana

prima Vronskog u kuću. Prilikom poroda došlo je do komplikacija i Ana

na rubu smrti moli muža za oproštaj.

 

On oprašta i Ani i Vronskom i prihvaća dijete. Ana raskida s mužem,

a on joj namjerno ne želi dati sina. Ana, Vronski i djevojčica odlaze u

inozemstvo. Bili su sretni neko vrijeme, ali Anina čežnja za sinom ih

vraćanazad u Moskvu. Ana i Vronski pokušavaju ući u visoko društvo.

Levin je rado viđen, ali Ana doživljava javnu osudu. Povlače se na selo

gdje vode luksuzan život. Levin inzistira da se Ana rastavi od Alekseja,

ali on to odbija zbog religioznih načela. Ana sve više kažnava Vronskog za

odvojenost od svoga sina, upada u histerična stanja, a noću uzima morfij.

Na kraju teškog razdoblja baca se pod vlak. Nakon toga Vronski se

prijavljuje za odlazak u Srbiju u srpsko-turski rat.

 

 

Analiza likova:

Ana Karenjina

Na početku knjiga Ana je preljepa i šarmantna, uzorna majka,

žena državnog službenika. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina.

Slijedeći srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina.

Ona je željela dobitine samo što je htjela već i više od toga.

Optužuje Vronskog za najvećimoralni prekršaj – kršenje majčinske

dužnosi. Postaje opsjednuta oVronskovoj nevjeri i gubi ljubav.

Na kraju spoznaje da je ljubav prolaznai odlučuje sve prekinuti.

Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u

velikoj tuzi.

 

Aleksej Vronski

Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, čak se zbog nje i odrekao

vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je gorčinu

poraza. Njegova najveća krivica je u tome što je obećao ono što nitko

ne može ostvariti – da će čahura ljubavnog zanosa trajati vječno.

Bilješke o piscu:

Rodio se 1828. godine u selu Jasna Poljana, u poznatoj i imućnoj

plemićkoj obitelji. Rano ostaje siroče, te o njemu skrbe tetka i rođaka.

Godine 1841. obitelj se seli u Kazan, gdje on upisuje studij nadajući se

diplomatskoj službi. Uskoro napušta studij, te se vraća u Jasnu Poljanu,

gdje vodi svoj dnevnik do zadnjeg dana. Pridružuje se vojsci,a negdje u

to doba tiše i autobiografsku trilogiju – Djetinjstvo, Dječaštvo,Mladost.

Putuje u Petrograd i kruži Europom, gdje se upoznaje sondašnjom

kulturom. Kasnije se nastanjuje u svome selu, gdje otvara školu za djecu

i proučava život seljaka. Godine 1862. oženio se Sofijom, te se u braku

osjećao sretnim. Uslijedili su veliki romani – Rat i mir, Ana Karenina…

Nakon te kulminacije Tolstoj se smirio i odonda ga pamtimo po velikim

djelima. Pisao je romane, pripovijetke, drame, publikacije…

Smatramo ga najsnažnijim slikarem epohe koja nastaje krajem 19. st.

i vrhunskim predstavnikom klasičnog realizma.

 

Mjesto i vrijeme radnje:

Rusija oko 1870. godine

 

O djelu:

Ana Karenjina je jedan od Tolstojevih najljepših romana,

opisuje društvenu i osobnu psihologiju toga doba.

 

Radnja se vrti oko dvije ljubavi – jedne sretne (Levin i Kiti) i jedne

nesuđene (Ana i Vronski), koje su ustvari gotovo dvije radnje svaka za

sebe.Osnivni motiv i radnja, Anin preljub, isprepleten je mnogim

scenama, koje su gotovo samostalne novele.Teme su uglavnom obitelj,

ljubav i moral, te problemi vezani za brak.

 

“Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna

je na svoj način”.

 

 

Kratki sadržaj:

Ana Karenjina je žena visokog državnog službenika Alekseja Karenjina.

Njihov odnos je korektan, ali bez emocija. Roman počinje Aninim

dolaskom u dom Stive Oblonskog, Anina brata. Stivina žena Doli je baš

saznala da ju muž vara, te to izaziva razdor u obitelji. Ana uskače kao

diplomat i uspijeva izgladiti situaciju. Ana upoznaje Vronskog, koji ne taji

svoje osjećaje prema njoj, ali ona se boji veze i vraća se u Mokvu.

Vronski se po prvi put ozbiljno zaljubio, te ju prati. Oni se počinju redovito

viđati, te se Anin muž pobuni protiv toga. Unatoč tome Ana se nastavlja

sastajati s Vronskim i uskoro zatrudni. Vronskom to otkrije neposredno

prije konjičke utrke i on umalo pogiba. Njezina uplašena reakcija

jejavnopokazala njene osjećaje i mužu priznaje svoju ljubav.

On traži samo formalni brak, te udaljava Vronskog od Ane.

Ana rađa i u bunilu traži muža oprost. On joj opražta i prihvaća djete.

Kada se oporavila Ana se vratila Vronskom i kako joj muž ne želi dati sina,

uzima kćerku i s Vronskim odlazi u Italiju. Kada se vratila, ulazi u kuću

gdje doznaje kako je službeno mrtva. Pokušava se s Vronskim uklopiti u

društvo koje ih ne prihvaća, te zato odlaze na selo. Tu Vronski žrtvuje

karijeru zbog Ane i postaje mrzovoljan zbog toga. Posebno ga muči to što

se njegovo dijete zove Karenjin, te traži od Ane da se rastavi.

No muž joj ne želi dati rastavu. Ana se sve više otuđuje od Vronskog i na

kraju se baca pod vlak, a Vronski se prijavljuje u vojsku, te odlazi u rat.

 

Levin je seoski veleposjednik, jednostavan čovjek, koji voli prirodu i Kiti.

Kiti pak gleda Vronskog i kada Levin napokon skupi snagu ona ga odija.

Kada shvaća da je Vronski potpuno nezainteresiran za bilo kakvu ozbiljniju

vezu, ona se razboli i odlazi u njemačke toplice, gdje se oporavlja.

Nakonpovratka Vronski ju ponovo prosi i ona se udaje za njega.

Njihov brak je čvrst i postojan. Žive u miru i sreći, a zadnja poglavlja

knjige posvećena su Levinovim religioznom uvjerenjima.

 

Tolstoj ustvari suprostavlja burnu i strastvenu kratkotrajnu vezumirnom i

postojanom braku.

 

 

Analiza likova:

Ana Karenjina je žena Alekseja, majka Serjože i elegantna dama.

No ipak njezin izgled ne upućuje ni na jedno od toga troje.

Njezina smirenost i jednostavnost skriva svijet unutarnjih sukoba.

U jednom trenutku osjeća strasnu ljubav u drugom trenutku mrzi muža.

Razapeta je između pokazivanja ljubavi prema Vronskom i spašavanju

svoje budućnosti sa svojim djetetom, svojim glasom u društvu,

svojom vezom s mužem…I kako god pokuša riješiti svoje probleme uvijek

se nađe na ishodištu,s puno ambivalentnih ciljeva i sve manje vremena i

volje da pravilno i mudro odluči. U skladu s tim i njezine emocije i

ponašanje, mijenjaju postave, kao što se kulise mijenjaju u kakvom

kazalištu između činova.

 

Aleksej Vronski je sin grofa Kirila Vronskog, sjajan primjerak mlade

generacije petrogradske aristokracije. Obrazovan je i pametan,

a ponašase grubo i rasipno, trčeći za djevojkama, koje je cilj zavesti

a ne voljeti, voli provode jer ga zabavljaju i ne želi prihvatiti odgovornost.

Ana po prvi put u njegovu životu znači cilj, prvu stvarnu ljubav,

i zato ga činjenica da je sve to ostavio zbog Ane i isto tako njezina

sve veća hladnoća potiskuje u depresije i u rezignaciju.

 

Levin je sušta suprotnost Vronskom i ima sasvim drugačiju životnu

filozofiju. On se u potpunosti posvećuje svojim emocijama i čini ih

dugotrajnim, a ne prihvaća kratkotrajne užitke. Čestit je i stidljiv,

ne ponaša se kao snob, a ipak je čvrsta osoba. Nakon prvog Kitinog

odbijanja povlači se na selo u sebe, da prikupi snagu. U principu je on

dobar čovjek i dobar muž i brine se za svoju okolinu, te je na neko način

oličenje Tolstoja.

 

Kiti je Levinova žena, oličenje dražesne djevojčice, koketne naivke,

koja je u stvari više djete nego žena. Poraz u Vronskom prima jako teško,

ali preboljeva i odrasta u pravu ženu, koja shvaća prave životne

vrijednosti.

 

Tolstojevi likovi su kompleksni i nerijetko teški. Komuniciraju putem

monologa i dijaloga u kojim su skrivene sve ozbiljne misli velikog pisca.

Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je blizu Moskve 28.08.1828. godine u jednoj staroj aristokratskoj obitelji. Osirotio u devetoj godini života, odgojen je i obrazovan kod tetke. Godine 1844. upisao je Sveučilište Kazan gdje je na njega veliki utjecaj izvršio francuski pisac Jean – Jacques Rousseau. Napustio je sveučilište 1847. godine bez dobijanja diplome.

Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj bio podijeljen protiv sebe: Iako se posvetio potpuno ludim provodima, imao je osjećaj krivnje i nije znao zašto. Sit gradskog života, odlazi na selo gdje seljaci ne prihvaćaju njegove “poklone” jer im nije jasno zašto bi plemić želio pomoći seljacima. Neshvaćen i razočaran, vratio se u Moskvu gdje provodi još dvije godine živeći “na visokoj nozi”. Njegovi dnevnici pokazuju ga kao neumornog mladića u potrazi za kockanjem i noćnim provodima sa ženama. Tada počinje njegova karijera kao pisac, 1852. godine. Godine 1851. uključio se u rat prateći tako svoga brata Nikolaia. Vojsku napušta 1855. godine i tada putuje po Europi. Tolstojev brat Nikolai umire 1860. godine od tuberkuloze i tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogođen. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj rekonstruirao u svom djelu “Ana Karenjina” i to u liku Levinovog brata, koji se isto tako zvao Nikolai.

Godine 1862. Tolstoj je oženio Sonju Andejevnu Behr. Od tada piše svoja najznačajnija djela “Rat i mir” od 1864. do 1869. godine, a “Anu Karenjinu” završio je 1876. godine. U svojim knjigama Tolstoj se mnogo služio vlastitim iskustvima, ali i iskustvima drugih oko sebe. To je najbolje vidljivo u “Ani Karenjinoj”. Izjavio je da je oduvijek želio napisati “knjigu o suvremenom životu”. Brak bi bio glavni problem, a preljub zaplet radnje. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu “Ana Karenjina”. Preljub je grijeh koji je i sam Tolstoj učinio i tako napustio dijete, a kasnije se osjećao krivim zbog toga čina. Sve se to jasno vidi i u glavnom liku, u Ani Karenjinoj. Anom je Tolstoj želio pokazati svoju tamnu stranu. Likom Levina prikazao je sebe, a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove žene Sonje.

Mnogi čitatelji smatraju Tolstoja jednim od najvećih gospodara u oslikavanju psihološkog portreta pojedinog lika. Kasnije Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne.

U svojim posljednjim godinama Tolstojevo pamćenje ozbiljno zakazuje i pati od čestih napada prilikom kojih gubi svijest. Tada bi zapitkivao pitanja o svojim rođacima koji su preminuli prije nekoliko desetljeća. Mjesec dana nakon jednog od napada, 20. studenoga, 1910. godine, Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo, nakon što je konačno odlučio otići iz Yasaya Polyana – sela u kojem je živio.

Leo Tolstoj bio je čovjek mnogih činova – vojnik, seoski plemić, pisac, učitelj, kritičar itd. Cijelog života bio je borac i plivao protiv struje, ali isplatilo se jer njegova djela danas smatraju se pravim majstorskim ostvarenjima. “Ana Karenjina” svakako je njegovo najbolje i najvažnije djelo koje čitatelji današnje suvremenosti i dalje smatraju uzbudljivim i važnim.

 

 

“Ana Karenjina” sadrži dvije paralelne radnje koje se zbivaju istovremeno. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine, a druga govori o Levinu i njegovim problemima. Velikim dijelom knjige te dvije radnje odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Na temelju te dvije radnje možemo zaključiti više tematskih slojeva. Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom, kroz romantičnu ljubav iako bi to značilo da treba učiniti grijeh – preljub; Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak, odnosno duševno zadovoljavanje. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh. Mislim da je i osnovna tema djelabrak. Pratimo lik Ane Karenjine od početka gdje se prikazuje kao dobra majka, vjerna žena i dobra prijateljica prihvaćena od društva. No, upoznavanjem s grofom Vronskim počinje pad njene ličnosti, njene naravi. Ona se strasno zaljubljuje i čini preljub s Vronskim koji ju također strasno obožava. Tu počinju bračni problemi Ane i njenog muža Alekseja Karenjina. Ana i Karenjin nemaju niti malo romantičnosti, uzbuđenja, niti seksualnih iskustava u braku koja bi mogla zadovoljiti ženu poput Ane. Zato se Ana odlučuje na preljub, i smatra da preljub ne šteti nikome ako se pravilno izvede. S druge strane radnje pratimo odnos Levina i Kiti. Tolstoj taj brak smatra idealnim , jer je to brak između dvije osobe koje se međusobno vole i poštuju, te slažu oko svega. U braku s Karenjinom, Ana je rodila i sina Serjožu. Tema majke odnosno uloge žene u liku Ane Karenjine postavlja mnoga pitanja. Ana je u početku vrlo dobra majka, Serjoža ju jako voli i ona voli njega najviše na svijetu. Mislim da je ljubav uništila pravu ličnost Ane Karenjine. Mnogi kritičari rekli su da je Ana otkrila svoje pravo lice upravo preljubom, no ja se ne slažem s time. Ana je kroz ljubav izgubila osjećaj stvarnosti, nije mislila racionalno već srcem, a srce joj je bilo u velikom mraku Vronskoga. Ana se mijenja, postaje vrlo ljubomorna na Vronskog, biva izbačena iz društva jer živi u grijehu, a jedino joj Doli dolazi u posjetu. Strasti između Ane i Vronskog postaju njihova bol i propast. Na kraju Ana ne ostvaruje svoj cilj, ne pronalazi svoju sreću i oduzima si život. No, tim činom ipak je ostvarila dio svoga cilja, nanijela je bol osobi za koju je smatrala da je glavni krivac njenim patnjama, nanijela je bol Vronskome. Dala mu je svoj osjećaj krivnje, da i on osjeti kako je to. Levin, kontrastno Ani, uspijeva u potrazi za srećom i živi sretno s Kiti.

 

Vrijeme radnje ovog djela Tolstoja jest njegova suvremenost, a to je druga polovica 19. stoljeća (oko 1870. godine). Mjesto radnje ovisi o samim likovima i njihovim kretanjima. Oni se kreću iz sela u grad, iz grada u selo (Petrograd, Moskva, selo blizu Moskve). Glavna pripovijedačka tehnika je tzv. “sveznajući govornik”, odnosno to je sam Tolstoj. Tolstoj izražava svoje vlastito mišljenje, a time manipulira našim, kroz svoje likove. Levin, koji je u biti Tolstoj, je glasnogovornik Tolstoja. Ana, iako ima mnogo osobina kojima se Tolstoj divio, otišla je izvan njegova shvaćanja svijeta i zato ju je uništio. Tolstoj je život shvaćao kao jedan dio zatvorenog kruga -> rođenje, život, smrt, i to mora tako biti. Kroz brojne monologe u djelu, Tolstoj opisuje u detalj misli i osjećaje svojih likova. Na primjer na balu gdje Ana osvaja srce Vronskoga izvor gledišta je Kiti, a ponekad se mijenja taj izvor gledišta radi postizanja veće dramatičnosti priče.

Osim dvije osnovne radnje koje se zbivaju paralelno između Ane i Levina, postoji još jedna manje važna za glavni tijek događaja. To su kućne nesuglasice te financijske i obiteljske svađe obitelji Oblonskih (Doli i Stiva). Sve te priče odvijaju se u vremenu kronološkim slijedom i s obzirom na kronološki slijed Tolstoj prebacuje radnju s jedne priče na drugu.

“Ana Karenjina” komponirana je u dvije knjige. Svaka knjiga sastoji se od četiri dijela. U prvoj knjizi pratimo upoznavanje s likovima i zaplet u radnju (Ana ostavlja Karenjina da bi živjela s Vronskim; Levin se zaručuje s Kiti). U drugoj knjizi dolazi do vrhunca radnje kada Ana gubi kontrolu nad svojim osjećajima, te osuđuje Vronskog, što na kraju dovodi do tragičnog samoubojstva.

 

 

U djelu pratimo sedam najvažnijih likova koji utječu više ili manje na tijek događaja. To su Ana Arkadjevna Karenjina, Aleksej Kirilovič Vronski, Konstantin Dimitrijevič Levin, Katarina Aleksandrovna Levina (Kiti Ščerbacka), Aleksej Aleksandrovič Karenjin, Stjepan Arkadjič Oblonski – Stiva, Darija Aleksandrovna Oblonski (Doli).

 

Sigurno je da su dva najvažnija lika u djelu Ana Karenjina i Levin. Ana Karenjina je tamna strana Tolstoja. Poput Ane i Tolstoj je učinio preljub i tako napustio dijete, i nakon toga osjećao veliku krivnju. Njegova smrtna kazna za Anu Karenjinu zapravo je njegovo iskupljenje za svoj vlastiti grijeh. Anu možemo promatrati zajedno s Doli i Kiti. Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnošaja rađanje djece, a ne osobno zadovoljstvo. Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer one su dobre žene i majke prije svega ostalog. Ana, s druge strane, smatra seks kao osobno zadovoljstvo, i boji se imati još djece s Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti upravo to osobno zadovoljstvo. Odkad živi s Vronskim, odnosno u grijehu, biva odbačena od društva. Vronski se želi vratiti svakodnevici i običnom životu, što Ana tumači kao uvredu prema njoj. Od tada počinje sumnjati u ljubav Vronskoga, koji je uistinu i dalje zaljubljen u nju. No, mislim da ta sumnja dolazi iz Aninog osjećaja krivnje i odbačenosti te želje za osvetom. Podsvjesno, Ana optužuje Vronskog za nešto što sebi ne može oprostiti – napuštanje svoga sina Serjože. Vronski želi nastaviti živjeti normalnim životom, i želi da Ana bude s njim jer ju voli, no Ana zbog njegove želje za svakodnevicom postaje sumnjičava i osvetljiva prema njemu. Ne može se pomiriti s činjenicom da je napustila sve za što je živjela, da bi postala nečija svakodnevica. Žedna i gladna zbog izgubljene energije, Ana traži nešto od Vronskog za svoju žrtvu, za svoje napuštanje voljenog sina. No, spoznaje da od Vronskog sve manje i manje može dobiti te se odlučuje na osvetu. Ana pada u očaj i to je vidljivo iz njenih sitnih laži, poruka, ucjena, pisama upućenih Vronskom. Neprestano se svađa s Vronskim, upada u histerična stanja, a noću uzima morfij.

 

S druge strane gledišta, Vronski je vrlo odlučan u ljubavnom životu s Anom. On se želi oženiti njome i živjeti obiteljskim životom. Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske, samo da bi bio s Anom. On je zreliji u razmišljanju od Ane jer je sposoban odvojiti racionalno razmišljanje od emocionalnog. Mnogi kritiziraju Vronskog što nije inzistirao da Anu prihvate u društvo, jer ipak, Anini prijatelji su i njegovi. Društvo ne kažnjava Vronskog kao što kažnjava Anu što živi s njim. On ne može shvatiti Aninu bol jer ju sam ne proživljava. S Anom je u tim trenucima teško živjeti. No bez obzira na njenu ljubomoru, narav, i njene suze, Vronski ju i dalje voli, ostaje joj vjeran, i ne pomišlja da ju ostavi. No, što se Vronski više vraćao onom što zaista je, svojoj običnosti i svakodnevici, Ana je smatrala sve to nepoštenim prema njoj samoj. Jer, upravo je on bio taj koji joj je uskratio da živi kao obična žena. Vronski je svoje pravo na običan i društveni život želio zadržati, ne shvaćajući bol, zavist i osvetoljubivost Ane, koja ga je baš zbog toga progonila. Ana je sve očajnije spoznavala da je prevarena obmanuta i izigrana. Osjećajući da Vronskom postaje navika, teret ili fizička potreba, reagirala je osvetoljubivo i ogorčeno. I tako je Ana uništila svoj život iz čiste osvetoljubivosti, jer svojim uništenjem razorila je i život Vronskog koji ostaje opterećen osjećajem krivice. Ana je željela da Vronski osjeti ono što se u njoj događalo, i Vronski je dio toga osjetio.

Na kraju vidimo da se Vronski ponovo vraća vojsci i ratu protiv Turaka. Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt, u časno samoubojstvo ili je Vronski ipak odlučio nešto učiniti sa svojim životom nakon svega?

 

 

Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu:

“ Silno je bogat, lijep, jakih veza, krilni ađutant i uza sve to – vrlo je drag, dobar momak. I još više nego naprosto dobar momak. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan; to je čovjek koji će daleko dotjerati.”

Fizički izgled Vronskog:

“ Vronski je bio onizak, čvrsto građen tamnoputac, dobrodušna i lijepa, neobična i mirna i odlučna lica. Na njegovu licu i pojavi, od kratko podšišane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme, sve bijaše jednostavno i ujedno otmjeno. “

 

S druge strane pratimo lik Levina i njegove probleme, kako ljubavne, tako i poslovne.

“ Levin je junak “Ane Karenjine”. U biti, neki čitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog superioriteta. Gdje se Ana histerično mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu, Levin nastoji pronaći suvislost u životu i smrti, ljubavi i poslu; Ana je portret poremećenja uma; Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. U Ani, vidimo moralni slom gradskog društva; u Levinu, vidimo Tolstojeve nade za buduću Rusiju.”

 

Kroz nekoliko dana Levinov se pogled na svijet mijenja. Dok njegov brat Nikolai umire, on smatra da smrt uzima svako značenje životu i da je Bog koji dopušta smrt zao. No, poslije vjenčanja s Kiti, smrti njegova brata i rođenja sina, Levin shvaća život na drugačiji, religiozniji način i ne boji se više smrti. Levin Kiti može ponuditi siguran život, ali ne može joj dati romantičnu avanturu i strast kakvom zrači Vronski. Kada ju je zaprosio prvi puta, Kiti ga je odbila jer se nadala da njeno srce pripada Vronskom. Nakon što je odbijen, Levinu se budi nesigurnost u sebe, još veća od one kad ju je zaprosio: “…Ali Levin bijaše zaljubljen, i zato mu se činilo da je Kiti u svakom pogledu takvo biće ponad svega zemaljskoga, a on da je takav niski zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi, a i ona sama, ocijenili kao nje dostojna.”

Tada više nije znao što učiniti i umjesto da traži razlog negativnog odgovora i da ostane u igri, on se povlači, odlazi na selo i traži svoj mir u razvijanju poljoprivrede i gospodarstva. Kiti je za razliku od Levina odbijanje primila na drugačiji način. Ona je razočarana što Vronski više ne pokazuje zanimanje za nju, što ju nije zaprosio. No, Vronski nije ni imao namjeru zaprositi Kiti:

“ On nije znao da njegovo ponašanje prema Kiti ima određeno ime, da je to zavođenje gospođica bez ženidbene namjere i da je to zavođenje jedan od ružnih postupaka koji je uobičajen među istaknutim mladim ljudima kao što je on (…) da je mogao saznati da će Kiti biti nesretna ne uzme li je za ženu, veoma bi se začudio (…) nije mogao povjerovati da bi ono što je njemu, a pogotovo njoj, pružalo tako velik i lijep užitak moglo biti ružno. Još manje bi mogao povjerovati u to da se mora oženiti.”

 

Kiti tada oboljeva, te s obitelji odlazi na putovanje da se smiri i razmisli što želi. Odlučuje da se želi udati za Levina, i tako bude. Fizički opis Kiti:

“ Kad je mislio o njoj (Levin), mogao ju je svu sebi živo predočiti, posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom dječje jasnoće i dobrote, tako slobodno smještene na visokim djevojačkim ramenima. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa sačinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaćao; ali ono što je neočekivano vazda iznenađivalo na njoj, bijaše izraz njenih očiju, blagih, mirnih i iskrenih, a posebno njen smiješak koji je Levina stalno prenosio u čarobni svijet … svoga ranog djetinjstva.”

 

Kiti i Levin žive sretno, i kasnije imaju sina. Kiti se savršeno uklopila u obiteljski život:

“ Kiti pronalazi svoju najveću sreću u ulozi žene i majke, ulozi koju je Tolstoj najviše cijenio. Potpuno sigurna u sebe, ona unosi sklad u svoj dom i mir Levinovoj duši. Ima veliko poštovanje prema ljudskom krugu rođenja, života i smrti, i ne boji ga se. Iako ne uvijek dobro shvaćena, Kiti je vrlo pametna i jako realna. Ima veliku vjeru i povjerenje u dobrotu Boga.”

 

 

Aleksej Aleksandrovič Karenjin je jedna vrlo neromantična i pomalo dosadna osoba. Stalno gleda na sat, i uvijek ima unaprijed izračunato što i kada treba učiniti, što ga čini vrlo predvidljivim. Njegov odnos prema Ani u braku čisto je formalan, i njihov je brak dosadan i monoton, što Anu čini željnom uzbuđenja, željnom prave i strastvene ljubavi. Pošto društvo ima veliki utjecaj na Karenjina, čini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima. Njemu je važnije što će drugi govoriti o njegovu braku, nego njegova vlastita sreća. On je kontrastan lik Levinu što se tiče religije. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi, Karenjin čini upravo suprotno jer njegovo Kršćanstvo slabi, te postaje laki plijen Lidije Ivanovne, žene koja koristi svoju tzv. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe, i dalje od Ane. Karenjin je na kraju željan osvete.

 

Treća strana priče govori o odnosima Doli i Stjepana Arkadjiča – Stive. Stjepan Arkadjič bio je nevjeran prema svojoj ženi Doli i samim time započinje knjiga. Nakon razgovora s Anom, ona prihvaća Stivu natrag u svoj život. Zahvaljuje joj se riječima:

“ Upamti Ana: ono što si ti za mene učinila nikad neću zaboraviti. I upamti da sam te voljela i da ću te uvijek voljeti kao najboljeg prijatelja.”

Doli kasnije i potvrđuje te riječi jer ona će jedina posjećivati Anu nakon što je svi “izbace” iz društva. Kasnije veza između Ane i Stive postaje ponovo krhka:

“ Spona što ju je Ana napravila pokazala se krhkom, te je porodična sloga opet napukla na onom istom mjestu. Ničeg određenog nije bilo, ali Stjepana Arkadjiča gotovo nikad nije bilo, a slutnje u nevjeri postojano su mučile Doli, i ona ih je sad odgonila od sebe bojeći se proživljenih muka ljubomore. Prva provala ljubomore, jedanput proživljena, više se nije mogla pojaviti, pa čak ni otkriće nevjere ne bi više moglo na nju onako djelovati kao prvi put. Takva bi je otkrića sada samo lišila njenih porodičnih navika, te je dopuštala da je vara prezirući zbog te slabosti njega, a ponajviše sebe.”

 

Stiva je bio uvijek veseljak, osoba puna šarma, ali i nevjere. Voli dobru gozbu i piće, muziku, zabavu, ali i pretjerano budi zanimanje za žene. Svi vole Stivu u društvu jer uvijek podiže atmosferu, i izazive smijeh. On nikada nije namjeravao niti može biti vjeran Doli, ženi koja ga uistinu voli. No, ne može si pomoći – jednostavno je takav. Stiva ima još jednu lošu osobinu, a to je kockanje. Godinama je živio “na visokoj nozi” i tako potrošio svoj novac, a sada počinje uzimati i novac od Doli, novac koji joj je naslijedila, za isplaćivanje svojih kockarskih dugova. No bez obzira na sve, Doli Stivu uvijek voli, a i Stiva voli nju.

 

Na “Anu Karenjinu” možemo postaviti više teza, no vjerojatno je najvažnija ona koja uključuje lik Ane Karenjine, odnosno pitanje: da li je Ana Karenjina bila dobra žena? Odgovor bi bio jednostavan, naravno da nije, i time bi ova teza jednostavno bila negativna, no to je vrlo plitka i nepromišljena osuda. Ana Karenjina je žena vrlo snažnih strasti, no te strasti su zarobljene u kući Karenjina, i Ani ne preostaje ništa drugo nego potraga za oslobađanjem te zarobljene osobe. Ona u početku odbija Vronskog i ne želi imati vezu s njim, no upornost Vronskog, a i ta Anina želja za oslobađanjem tjeraju je na preljub. Tim činom ona se oslobađa i postaje sve ono što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti. No, zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjećajima, i nekad mirna i uvijek stabilna Ana, postaje sada vrlo histerična, posesivna i sumnjičava osoba. To je dovodi i do samoubojstva. Ja mislim da je Karenjin glavni krivac svemu što se dogodilo. Ana i Karenjin vjenčali su se ne iz ljubavi već zato što je tako bilo uređeno. Život s Karenjinom dosadan je i Ana nije imala što drugo učiniti nego osloboditi svoj pravi karakter, svoju osobnost, strast i ljubav. Ova teza afirmativna je, jer mislim da problem nije u Ani, nego u Karenjinu. Karenjin je taj koji nije bio dobar muž (predvidljiv, dosadan, neromantičan, uvijek zaposlen, “vrijeme je novac” mu je vjerojatno glavni moto).

 

 

“ Nećemo smatrati “Anu Karenjinu” umjetničkim djelom; smatrat ćemo je dijelom života. Dio života i je.”

Dio života i je. Tolstoj je uspio opisati suvremeni život i ljude koji su nam bliski na jedan vrlo jednostavan način. Njegovi likovi isti su kao i ljudi koje susrećemo svaki dan u životu, i zato je njegovo djelo tako jednostavno i dostupno svima. On je svaki lik u djelu okarakterizirao na sve moguće načine – psihološki, moralni, estetski, socijalni… i time ih učinio svakim za sebe vrlo posebnim, i u nama time budi naše vlastito rasuđivanje – tko je dobar, tko je loš. Obično smo se uvijek susretali s likovima koji su sigurno ili negativni ili pozitivni, ali ovaj puta svi se čine pozitivnim u početku, no kasnije svaki čitatelj dobija svoju sliku o pojedinom liku. Mislim da je Tolstoj prvi pravi pisac koji je otkrio realizam i upotrijebio vrijeme kao glavni faktor radnje. Tolstojevo remek-djelo dio je života, kako njegovoga tako i našega. Tolstoj je izvanredno znao opisati psihološke osobine svojih likova i čitajući djelo može se vidjeti istina o ljudskoj naravi, o tome kakvi ljudi zaista jesu, a tim iskustvom mislim da možemo bolje razumjeti ljude sa sličnom sudbinom kao na primjer Ana, Levin, Vronski i drugi. Konačan zaključak je samo dvije riječi: remek-djelo.

 

Share Button
Lektire-citati.com Pagerank