Vjekoslav Kaleb Gost prepricana lektira

Vjekoslav Kaleb – Gost

Jedne obične večeri dok se obitelj spremala za večeru, na ulazna vrata je zakoračio gost – pas kojeg je prva zapazila Mara. Ne obazirajući se na njega, obitelj je sjela za stol i počela večerati, Pas je sa ulaznih vrata prišao Frani i pomno pratio njegove pokrete žlicom. Kad je Frane to primjetio, žlicom mu odreže komad otvrdnule kaše i baci na pod. Ugledavši kašu na podu, on se ne pomakne. No kada mu je Mara stavila u drvenu zdjelicu kaše i odnesla u kut kuće, pas polagano ode do zdjele i počne jesti. Nakon toga više nije obraćao pozornost na njihovu večeru. U to vrijeme uđe susjed Špirkan, zastane na trenutak i upita čiji je to pas. Nitko mu nije odgovorio zato što nitko nije znao. Dok su oni razgovarali o dolasku psa, na vratima se pojavio stari zvonar Markutina. On također primijeti psa i pridruži se ukućanima. Kako su oni diskutirali o psu sve glasnije i glasnije na neki način počeli su se svađati. Nikako nisu mogli odrediti od kuda je taj pas došao i što to znači njegov dolazak. Pas se u taj čas digne, rastegne i protrese se na običan pseći način od glave do repa i krene prema vratima kuće. Vidjelo se vani na mjesečini da je na vratima dvorišta digao nogu, kao sasvim običan pas, smočio prag i nestao u noći.

Vrsta djela: Psihološka novela
Mjesto radnje: Seoska kuća u Dalmatinskoj Zagori
Vrijeme radnje: Rana jesenska večer

Tema ove kratke pripovjetke Vjenceslava Kaleba je prikaz elementarne, primitivne sredine Dalmatinske zagore, oduvijek praćene problemima golog preživljavanja, patnje i nade za boljim vremenima, u kojoj se suočavaju pas, kao pametno gospodsko biće i čovjek kao primitivno, zaostalo biće. Atmosfera, odnosno prostor u kojem se odvija radnja jest mračna kuća pod čađavim gredama sa zemljanim podom iobijeljenim zidovima. Pravladavaju jednolični, sumorni, mračni tonovi jesenskog predvečerja. Pisac upotrebljava adekvatni jezični izraz – štokavsko – ikavski dijalekt. U naglašavanju opisa interijera i eksterijera koristi duge, složene rečenice, no u naglašavanju dijaloga koristi sažete rečenice.

Sam dolazak tog nepoznatog i nepozvanog gosta na neki je način označio prekretnicu u tom jednoličnom, pa čak i dosadnom načinu života siromaha i doveo do stvaranja pomutnje i nemira, te sukoba i zamršivanja situacije. Radnja ove kratke pripovjetke odvija se u seljačkoj kući.

Jedne večeri, koja se ni po čemu nije razlikovala od drugih, seoska obitelj dobila je čudnovatog gosta. Taj neobični gost bio je pas prepeličar duge sive i svilene dlake. Pas je kao gospodar ušao u kuću, a Frane i Mare, te njihova kći samo su začuđeno gledali i pitali se zašto je taj gost izabrao baš njihovu kuću. Svi mještani tog primitivnog sela znatiželjno su se okupili oko gosta i raspravljali s kojim je razlogom došao. Njegov nenadani dolazak vezali su uz različite događaje. Na kraju gost mirno izlazi iz kuće i nestaje u mraku, ostavivši za sobom začuđeno mnoštvo seljaka.

Na temelju ove neobične priče pisac je vjerno prikazao najobičnijeg psa kao nadnaravnog gospodara koji među sirotinjom izaziva strah i nemoć da mu pruže nekakav otpor.

Zapažanja o djelu:
Kad je zadnji zvuk zvona i titraj mu lagano zamro, zrak se opet isprazni i tišina složi sve stvari, pritisne ih k zemlji kao mrtvo tijelo; sve su one: obijeljen zid, zemljani pod, stari predmeti – krevet, niski sto na sredini, kovčeg uza zid, ognjište, bačva – ušutjele uplašeno. I susjedstvo se izgubilo nekud, kad ne dopiru iz njega glasom.
- Ovim kratkim opisom pisac prikazuje siromašni, monotoni seoski ambijent u primitivnoj sredini Dalmatinske zagore. Pisac prikazuje i fizički osjećaj tišine.

Sjednu oko vatre na stare balvane kao da su se povukli na vijećanje. Bljeskovi plamenova počnu poigravati po njihovim licima i sjene po zidu kuće. I Pas koraknek ognjištu, pa u nekoj udaljenosti skromno stane. Glava i oči mu osvjetljene vatrom, isticale se od tamne pozadine. Oni su ga dobro vidjeli ali sad su se zatvorili u ovaj četverokut ognjišta, i njegovu svjetlost i toplinu, kao da je stvarna ograda, i negdje daleko su osjećali čudnovatu životinju, koja osvjetljenim licem viri kroz zid mraka u ovaj njihov kutić, a ne znaju što nosi da li zlo ili dobro.

Mislili su tako očekivanjem bogatiti vrijeme, ali se pas najednom digne, pođe ka krevetu i nakon što ga pažljivo onjuši, skoči na nj. Sa kreveta, onako s visoka,kao da moli dopuštenje, onjuši sredinu postelje, izgazi, zavrti se tri puta, naobičan pasji način, pa se smota – legne s njuškom pod repom. Odmah počne umorno puhati, mimljati i zaklapati oči.
- U ovom odlomku pas se prikazuje kao gospodar primitivnim seljacima. On čini sve što želi, a ukućani u strahu od nepoznatog ne pružaju mu nikakav otpor.

Braćo moja – progovori svečano Špirkan – evo naše selo… Ah ko će ti doći u ovu našu pustoš… šta sam tija reći?… To je nika milost… Evo naše selo je zapušteno od Boga i od ljudi… ovaj…- i pogleda psa, pa stane, pogleda i ostale kao da ih pita: je li dobro ovako – i nuka da pomogne.
- Ovij dijalogom se naglašava svijest siromašnih seljaka, svijest o bijedi, beznađu, te svijest o nerazvijenosti svog rodnog kraja u odnosu na ostale krajeve.

U taj čas se pas digne. Rastreseno pogleda prisutne, ne čudi se što ih je toliko. Sasvim vješto se protegne, zjevne i otrese čisto na svoj način od glave do repa…
- Rasplet radnje – pas, gost odlazi iz kuće.

Kompozicija djela:
Uvod: – U dosadno blagdansko veče obitelj (otac Frane, majka Mara i slaboumna kći, čije se ime čak i ne spominje) se sprema na počinak, ali tišinu i ispražnjenost prekida nenajavljeni gost – pas.

Zaplet: – Njegovo prisustvo kod ukućana izaziva strah i poštovanje kao odraz njihovog neznanja i neukosti. U kratkom vremenu koje je kod njih proveo ništa se bitnog nije desilo, tek se u mužu probudila lagana nada kako jedan neznatan i čudan događaj može u život unijeti željenu promjenu.

Epilog: – Odlaskom psa, pred kojim su se svi povukli i napravili put, mimo njih je prošla životna prilika o kojoj su u sivilu svoje svakodnevnice snivali.

Analiza likova:
Pas – Glavni lik ove novele. To je bio ovelik lovački pas prepeličar, duge sive, svilene dlaka, tankih smeđih ušiju. Bio je tih, svečan i bojom se slagao s mrakom, te je imao pametne, razumne, gotovo ljudske oči. Bio je krasna gospodska životinja za sve koji su ga došli vidjeti. Ne sluteći koliku je pomutnju napravio među začuđenim seljacima, polako je i dostojanstveno na neki način poslom otišao, smočio prag i nestao u mraku.

S vratiju su gladala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije svijeće na oltaru… Ovelik lovčarski pas prepeličar, duge sive dlake, tankih smeđih ušiju obješenih i priljubljenih uz obraze kao baršunaste krpe. Nekako je tih, svečan i bojom se slaže s mrakom, a oči mu se odvajaju. Gleda ljude napeto, ali pristojno i očekuje znak dobre volje.

Frane – Običan seljak koji sa svojom ženom Marom i kćerkom živi u malom selu gdje već dugo nitko nije dolazio. Vrlo je smiran i nije dizao buku oko psa u kući, te se nije obazirao na tuđa mišljenja.
- U njegovim velikim očima koja su se nazirale ispod čupavih obrva sve je imalo riješenje, te ga je on pokušao naći na najjednostavniji način.

Mare – Franova žena. Nije zadovoljna, ali ni ogorčena svojim životom. Voli svoju obitelj i brine se za njih najbolje što može.

Špirkan – Franov susjed koji želi sve znati. Bio je pomalo ljubomoran što se sve to odigrava u Franovoj kući, a ne u njegovoj, pa zato omalovažava događaj. Pravio se pametan i stalno savjetovao Frana.

Seljani – Svi se boje psa, osjećaju da je on kulturniji, civiliziraniji i nekako u svemu bolji. Zbog toga osjećaja ga jako poštuju, ali ga ni ne žele u svome selu.
________________________________

Vjekoslav Kaleb – već prvim knjigama novela (Na kamenju, Izvan stvari) uvrstio se u red naših najboljih prozaika. U izvrsno komponiranim novelama daje sugestivnu sliku zaostalog sela šibenske Zagore, osebujnim stilom i jezikom, što je rezultat njegovog boravka kao učitelja u kamenjaru kopnene Dalmacije. Poslije završetka NOB – e u kojoj je i sam učestvovao, piše romane i kraće proze iz borbe i okupacije, u kojima slika našeg čovjeka u njegovim najtežim i najsvjetlijim trenutcima (Divota prašine). Osim toga napisao je novele Brigada i Nagao vjetar; romane Ponižene ulice, Bijeli kamen i Mrtvi zvuci.

Share Button
Lektire-citati.com Pagerank